Ogledi o filosofiji umjetnosti, Hans-Georg Gadamer

Ogledi o filosofiji umjetnosti - odlomak


O kosmosu


Kosmos zapravo znači ''ukras'', ''dekor'', ono što je ''uređeno'' i dekorativno uslijed svoje uređenosti. Odatle je nastao prijelaz na cijelo uređeno zvjezdano nebo i Zemlju koja je njime okružena i naše je prebivalište. Kosmologija je sada, dakle, povezana s takvim redom koji doslovno obuhvaća svijet. To je svakako onaj red u koji su se ugledale sve kulture. Danas mnogo znamo o pradavnim zvjezdarnicama, otkrivenima na irskom ili škotskom tlu ili drugdje, iz neodredivo starih tisućljeća, o kojima nema nikakve druge predaje. Jasno je da se zvjezdano nebo promatralo oduvijek i da je pružalo temeljnu orijentaciju u mnogim čovjekovim životnim situacijama. Kosmologija je povezana s tim čudesnim redom, koji je zbog svoje uzorne točnosti dopuštao znanje. On je bio vidljiva matematika, vidljiva i nečujna muzika. Planetarni sustav i udaljenosti u njemu bio je sve to za grčke početke astronomske spoznaje. Do visokog srednjeg vijeka sve se to označavalo nazivom musica, a ne astronomia, kako danas kažemo. Jedna strana riječi ''kosmologija'' znači red, a druga je ''znanje'' o redu. Kao što koristimo i sve druge izraze, filologiju, teologiju itd., tako koristimo i kosmologiju. Ali, to nije sve na što nas podsjeća pojam kosmologija. Ta sveobuhvatna zakonitost reda doživljena je takorekuć unaprijed, kao ono ''po čemu'' uopće uzimamo orijentaciju i naš vlastiti red. Npr. slijed godišnjih doba koji susrećemo u ljetnom suncostaju, koji je sada već iza nas, i u zimskom suncostaju, prema kojemu sada opet idemo. Tako je tijek godišnjih doba i tijek dnevnog vremena dan Sunčevim hodom, i sasvim je razumljivo da nam ta kosmologija predstavlja svojevrsno iskustvo reda u kojemu se čovjek orijentira.
Pođemo li od te činjenice, onda možemo procijeniti što je značilo kada je Kopernikovo tumačenje svijeta donijelo obrat poslije kojega čovjek – vjerujem da je to rekao Nietzsche ili već Pascal, obojica su to otprilike slično izrekli – pada u Svemir. Kao da mu izmiče tlo pod nogama. Red koji je poznavao bila je geocentrička slika svijeta, a time i antropocentrični doživljaj reda.



Hans-Georg Gadamer